Jučer smo se, kroz riječi, slike i sjećanja, prisjetili lika i djela čovjeka kojeg vrijeme nije štedjelo. Mirsad Kukić suočavao se s brojnim izazovima – ličnim, političkim i društvenim – ali nikada nije uzmicao. Naprotiv, upravo u trenucima najvećih iskušenja, pokazivao je snagu karaktera, odlučnost i nepokolebljivu vjeru u ljude i u svoju domovinu.
Bosnu i Hercegovinu je nosio duboko u sebi. Nije to bila samo politička retorika – bio je to životni stav. Vjerovao je u mogućnost da se gradi snažna, pravedna država, jednaka za sve njene građane. Ta ljubav prema domovini bila je temelj njegovog djelovanja, kako u institucijama vlasti, tako i među običnim ljudima, u svakom rudniku, svakoj općini, svakom kantonu.
Jučer smo utemeljili nešto više od same akademije – postavili smo kamen – temeljac sjećanja koje neće blijediti. Ova akademija je prva u nizu. Prva u nizu susreta, okupljanja i svjedočenja kojima ćemo iz godine u godinu čuvati uspomenu na Mirsada Kukića. Jer narod koji zaboravi svoje ljude, zaboravlja i svoj put. A Mirsad Kukić je bio putokaz – uporan, istrajan, svjestan svojih
korijena, ali uvijek okrenut budućnosti.
